Efikasnost liječenja Kuranom?

Liječenje Kuranom

je provjeravano raznim naučnim eksperimentima, a rezultati su objavljeni i javni, te oni koji bi i nakon ovog kratkog osvrta na neka provedena istraživanja i dalje bili sumljičavi u snagu liječenja Kuranom mogu se malo više potruditi i potražiti odgovore i od ostalih provedenih eksperimenata, a koji većinom imaju iste rezultate.  

Jedan od eksperimentalnih provjera kuranskog djelotvornog ljekovitog učinka provedena je od strane Udruženja islamskih medicinskih znanosti sa Floride, SAD.

Cilj eksperimenta je bio provjeriti djelovanje učenja Kurana na funkcije tjelesnih organa i matematički izračun tog djelovanja, ako postoji. 

Kuran je dan na učenje grupama ispitanika uz mjerenje određenih fizioloških promjena.

Uzorci ispitanika uzeti su iz tri kategorije: 

1. grupa muslimana koja zna arapski jezik i potpuno ga razumije,

2. grupa muslimana koja ne zna arapski jezik (nearapi), i 

3. grupa nemuslimana. 

Mjerenja su pokazala da:

1. učenje u 97% eksperimenata djeluje umirujuće na slušatelja i dokazano je da Kuran opušta i smanjuje zivčanu napetost. 

2. u dodatnom dijelu eksperimenta da djelovanje kuranskih riječi na nekoga ko ne razumije arapski jezik i to putem sistemskog programa koji bi obuhvatio psihičke pretrage i kontrolu promjena te iste pretvarao u izvještaj sa rezultatima mjerenja, te uz dodatnu opremu koja je sadržavala četiri kanala i to: 

          dva kanala za mjerenje električnog pulsa mišića kao reakcija živčanog djelovanja, 

          kanal za mjerenje elekriciteta kože, 

          kanal za mjerenje količine protoka krvi u koži, pulsa i temperature. 

Da malo pojasnimo rezultati tih mjerenja su u tome što se povećanjem i smanjenjem temperature ubrzava rad srca. Isto tako, smirenjem i smanjenjem napetosti šire krvne žile, pa se povećava količina krvi u koži što prouzrokuje povećanje temperature i smanjenje pulsa. 

Eksperiment je izveden na uzorcima od pet nemuslimana (tri muskarca i dvije zene) starosti u prosjeku od 22 godine.  Ukupno je provedeno 210 eksperimenata i to : 

          u 85 eksperimenata ispitanici su slušali uobičajeno učenje Kurana na arapskom jeziku, 

          u drugih 85 eksperimenata slušali su arapsko, kiraetsko oponašanje učenja Kurana sa običnim ljudskim govorom bez učenja svetog teksta Kurana. 

 u jos 40 eksperimenata ispitanici su podvrgnuti potpunoj tišini gdje nisu slusali nikakav zvuk (eksperiment tisine). 

Rezultat ovih eksperimenata bio je sljedeći; 

1. eksperiment tišine apsolutno nije djelovao na opuštanje živčane napetosti, 

2. učenje obicnog ljudskog govora (nekuranski tekst) djelovao je pozitivno u 35% eksperimenata, 

3. učenje kuranskog teksta pozitivno je djelovalo u 65% eksperimenata. 

Još jedan primjer provedenog eksperimenta opisao je u knjizi gospodin Mensur Abdul-Kerim Muhamed, a koja se temelji na medicinskim eksperimentima i analizama dr.Muhamed El-Husejni, magistara medicinskih znanosti i njegovih saradnika koji su došli do frapantnih otkriča.

Naime, krvna grupa uzoraka krvi koju je uzimao od osoba sa bolescu sihira (magije) ili opsjednutosti, u vrijeme učenja rukje (Kuranskih molitvi), razlikuje se od njihove krvne grupe kada se ne uči rukja.
Odnosno krv iste osobe uzeta u trenutku učenja rukje i to sa istog mjesta gdje je uzeta krv kad se rukja ne uči imala je različitu krvnu grupu.

Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala poslije 12 sati nego su se i umnožavala. 

Nevjerovatno zar ne?

Nučnici su dokazali snagu liječenja Kuranom, a na nama ostaje da prihvatimo to ili da se i dalje uporno opiremo snazi pomoći koja je na dohvat ruke.

UVOD U SVIJET DERVIŠA

Derviš je član vjerskog bratstva (tarikat) u islamu; pojedinac koji traži spas u osami ili kroz mukotrpno razmišljanje i vjersko učenje i sagledavanje života kroz islamski pogled na svijet.

Prvo derviško bratstvo (red) povijesnog porijekla zasnovano je u 12. stoljeću. To je bratstvo kadrija, koje je utemeljio Abdelkadir al-Džilani (umro 1166). 

Svaki derviš mora znati silsilu, rodonačelnički slijed od utemeljitelja bratstva pa nadalje, koji ga poevezuje s Allahom i mora iskreno vjerovati da je vjera koju propovjeda njegov red ili bratstvo ezoterička bit islama, te da derviški obred ima istu visoku vrijednost kao i propisana molitva (salat). Njegova veza sa silsilom uspostavlja se preko njegovog osobnog učitelja (šejh, muršid, pir, ustaz…), koji ga, nakon zavjeta (ahd), uvodi u bratstvo. Teologija bratstva je uvijek jedan oblik sufizma, ali u različitim tarikatima varira od osamljeničkog asketizma do panteističkog antinomijanizma.

Derviški obredi uvijek naglašavaju emocionalni vjerski život, te nastoje izazvati hipnotičke pojave i euforiju uznesenosti. Tako halvatije, na primjer, od svojih derviša traže da se svake godine na izvjesno vrijeme povuku u osamu, da poste što je moguće duže, te da ponavljaju vjerske formule. Zahvaljući tome halvatije postižu vrlo snažne učinke na živčani sustav i maštu.

Vjerska služba koju vrše derviši naziva se zikr ili dikr (slavljenje Allaha), a cilj zikra je da onome koji moli izntom svijetu. To se nerjetko postiže vjerskom ekstazom, koja je popraćena huktanjem, uzvikivanjem, njihanjem ili plesom. Tako mevlevije, čiji je utemeljitelj Dželaledin ar-Rumi (umro u Konni 1273.), ekstazu doživljavaju za vrijeme vrtložnog plesa, dok sadije to postižu bubnjanjem u posebne bubnjeve (baz).

U ekstatičnom stanju sadije, rifaije i ahmedije probadaju tijelo iglama, jedu žeravicu i staklo, gutaju žive zmije i škorpione, a kao posljedica, među dervišima se nerjetko javljaju spontani slučajevi vidovitosti, preizoštrena sluha, pa čak i levitiranje. Derviši najčešće žive i djeluju u okviru svojih staništa (tekija), mada ima i onih, poput kalendrija, koji žive kao lutalice i prosjaci.

Kako to izgleda u mojoj tekiji možete vidjeti u prilogu.